NASLOVNA

Sutra je 21. dan štrajka u školama, a koja su prava učenika?

10.11.2019. 10:20 | Mateja Barukčić PREGLEDA: 275

Prava učenika

Posljednjih 30-ak godina bilo je mnogo promjena u školstvu Republike Hrvatske. Ipak, sve te promjene, pa i najavljena kurikularna reforma poznata i kao „Škola za život“ nisu riješile neka od gorućih pitanja u školstvu, poput smanjenje broja sati izostanaka učenika s nastave, problem nasilja u školi, velikog broja negativnih ocjena. Stoga predlažem da Ministarstvo znanosti i obrazovanja uzme u obzir i predložene mjere koje navodim dalje u tekstu. Neke od tih mjera svakako bi mogle barem poboljšati stanje u prosvjeti i olakšati rad učenicima i njihovim nastavnicima. Koje su to mjere?

1. omogućiti učenicima učenje od kuće, ako to žele, kao što se od kuće mogu učiti strani jezici. Takvi učenici ne bi pohađali nastavu, već bi online učili sve predmete, a u školu bi došli samo polagati predmete na kraju polugodišta. Danas se može učiti i od kuće mnogo toga, zar ne? Ova mjera dobro bi došla učenicima koji su žrtve nasilja u školi, učenicima koji moraju provesti mnogo vremena putujući do škole i natrag doma, te učenicima koji vole učiti samostalno i na taj način se pripremati za mogući studij nakon srednje škole


2. smanjiti broj učenika u razrednim odjelima na 10-15 učenika. Tako bi 60 učenika umjesto u 2 razreda bila podijeljena na 4 razreda po 15 učenika. Nastavnici bi lakše radili s manjim brojem učenika, a time bi se barem donekle riješio problem sve manjeg broja učenika a time i sve manjeg broja razrednih odjela. Ovo pravilo ne bi važilo u školama koje pohađa mali broj učenika. Tamo bi jedan ili dva učenika iz istog razreda činili razredni odjel


3. ukinuti državnu maturu i zadržati samo tradicionalni oblik- obrana završnog/maturalnog rada, pismeni i usmeni ispit iz hrvatskog, prvog izbornog predmeta (matematika/strani jezik) te drugog izbornog predmeta po izboru učenika

4. ukinuti sedmi sat u svim školama, jer je taj sat „noćna mora“ učenicima i nastavnicima. Uvesti 30-satni radni tjedan, dakle pet radnih dana po 6 sati

5. u trogodišnjim školama učenici ne bi trebali imati više od 10 predmeta po razredu/godini, a u četverogodišnjim školama ne više od 12 predmeta. Sve drugo je mnogo za njih

6. uvesti obaveznu dopunsku nastavu u svim školama, jer se takav oblik nastave negdje izvodi, a negdje ne. Dopunsku nastavu platili nastavnicima kao prekovremeni rad. Umjesto skupih privatnih instrukcija iz pojedinih predmeta, učenici bi dobili besplatni oblik poduke u ovo vrijeme opće besparice. Oni koji ipak žele privatne instrukcije, neka ih i dalje pohađaju, a oni koji drže te instrukcije ( najčešće nastavnici) trebali bi platiti PDV na tu zaradu

7. dati gimnazijalcima pravo da biraju koliko će sati nastave slušati iz pojedinih predmeta ( 1, 2 ili 4 sata tjedno). U skladu s time, za svaki predmet bi stručnjaci Ministarstva znanosti i obrazovanja trebali sastaviti odgovarajuće nastavne programe- minimalni program (1 sat tjedno), standardni program ( 2 sata tjedno) i prošireni program ( 4 sata tjedno). To bi važilo za sve predmete, pa i za hrvatski jezik i matematiku. Zašto bi gimnazijalac koji želi studirati strane jezike morao imati 2 sata tjedno nastave engleskog ili njemačkog, te 4 sata nastave matematike i hrvatskog jezika? Zašto ne bi bilo obratno? Isto tako, ako netko želi studirati matematiku, neka slobodno uzme 4 sata nastave iz matematike tjedno,a manji broj sati iz nekih drugih predmeta koje ne smatra toliko važnima za svoje buduće obrazovanje

8. odabir usmjerenja u srednjoj školi velika je stvar. Neki učenici krivo procijene svoje mogućnosti, pa se razočaraju što su se upisali u prvi razred srednje škole baš u to usmjerenje. Takvim učenicima dopustiti da se tijekom prvog polugodišta u prvom razredu prebace u neko drugo usmjerenje. To pravo moglo bi se iskoristiti samo jedanput

9. nastavnici testiraju učenike, neki od učenika pokazuju slabo poznavanje gradiva. Od ove školske godine u svakoj školi testiraju se znanja i sposobnosti onih kandidata koji žele raditi u školi. Predlažem da se to učini nad svim nastavnicima u osnovnim i srednjim školama. Sve njih, zajedno s ravnateljima škola treba testirati iz poznavanja školskih propisa i gradiva predmeta koji predaju. Testovi bi trebali biti sastavljeni u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i svakako bi trebali biti obavezni za sve zaposlenike. To testiranje provodilo bi se svakih 4-5 godina. Testovi vi bili po težini zadataka na razini prijemnih ispita na fakultetima. To znači da bi učitelji i profesori matematike pisali test iz matematike, učitelji i profesori hrvatskog jezika test iz hrvatskog i tako dalje. Minimum prolaznosti bi bio 50%. Na taj način bi se utvrdilo stvarno znanje nastavnika, a u skladu s tim bi trebali biti plaćeni. U doglednoj budućnosti, ako dođe do otpuštanja prosvjetnih djelatnika, kao što se to već naveliko radi u nekim drugim strukama, posao bi trebali zadržati nastavnici koji na testovima budu imali bolje rezultate. Nije bitna samo diploma, te je li ona prava ili lažna. Važno je i da li nastavnih ima potrebno znanje, te da li on/ona zna to znanje prenijeti učenicima

10. umjesto anonimnih prijava po školama, kada se učenici žale na pojedine nastavnike, trebalo bi uvesti vrednovanje rada nastavnika od strane učenika po svim školama po razrednim odjelima( to se negdje radi, negdje ne). Tako bi se dobila bolja slika kvalitete rada pojedinih djelatnika u školstvu. Učenici bi ispunjavali formulare, u kojima bi odgovarali na pitanja o radu svojih nastavnika. Te formulare mogli bi sastaviti stručnjaci u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kako bi bili isti formulari i isti kriteriji za sve škole

11. Nasilje u školi? Učenici koji dolaze u školu alkoholizirani, drogirani, naoružani ili se ponašaju krajnje brutalno i ugrožavaju red i mir u školi te sigurnost ostalih učenika i nastavnika trebaju biti po kratkom postupku izbačeni iz škole. O njima bi trebali dalje brinuti njihovi roditelji ili staratelji, policija i socijalna služba, kao i u drugim zemljama. Sadašnji sustav izricanja pedagoških/odgojnih mjera je spor i neučinkovit, i daje problematičnim učenicima mnogo vremena za pravljenje nereda u školi. Koga ne zanima učenje i nema poštovanja prema školi i ljudima koji tamo rade, nema što tražiti u školi. Sigurnost učenika i nastavnika, te svih ostalih zaposlenika škole treba biti na prvom mjestu

Tomislav Pejić,
prof. povijesti i geografije





Tagovi: školstvo, štrajk, prosvjetari, prava, učenici